Izvor si ti kreposti, materin mi jezik,
Bogat izvor soglasju, materin mi jezik!
V izvoru tem kipiš po blagorodni žili,
Grmiš v ponosno reko, materin mi jezik!
Igravšim se ob strugi tvoji nas učili
Valovi tvoj so glas, ti materin mi jezik!
Iz zrcala, od koder prvič utrnili
Kristali so se tebi, materin mi jezik!
V oči trepečejo še zdaj nam v luči mili
Prečisti žarki tvoji, materin mi jezik!
Ki v govor naj bi naš do konca dnij svetili,
Nazaj sijali v tebe, materin mi jezik!
Odsuni tuje vse, kar so ti primesili
Skrunitelji pozneje, materin mi jezik!
Oprosti zlobnikom, ki radi bi tajili
Zaklad tvoj neizmerni, materin mi jezik!
Cesarji grškega so stola govorili
V besedah tvojih nekdaj, materin mi jezik!
Zdaj tujca z novim bojem v svojo čast prisili
V krasoti dušnih plodov, materin mi jezik!