„Pojdite k vragu, neumne besede,
čuvstev nerodne šivilje!
Ali ni jedne iz vaše ni srede,
jedne tak modre Šembilije,
da bi si upala gori do blede
ljubice, tanke mi lilije?“
„„Jaz.““ „A kako ti je, mala, ime?“
„„Ljubim.““ „Tvoj oče?“ „„Nemirno srce.““
„A tvoja mati ?“ „„Pa duša je tajna.““
„In domovina?“ „„Vsa zemlja brezkrajna.““
„Pojdi! Morda se v ponižnem te krili
lilija moja usmili.“