Lei crederà, mmilordo, che la ggente
Che ggià ha pijjato pasqua, o cche la pijja,
Sii tutta ggente che ss´ariconcijja
De core co Ddio padre onipotente.
Eppuro la faccenna va artrimente,
E ne stamo lontani mille mijja.
Cqua, appena li bbijjetti sò in famijja,
Servo, sor Dio; nun ze ne fa ppiù ggnente.
La fìa fotte, la madre je tiè mmano,
La serva rubba, l´usuraglio strozza,
E l´impiegato bbuggera er zovrano.
La medema onestà, ll´istessa stima,
Le solit´arte pe mmarcià in carrozza:
Tutto inzomma arimane com´e pprima.